![]() In English |
Kritike |
||||
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
||
Siniša Paunović Smilja Stojanović Mića Ilić Desanka Maksimović Zoran Janičić Biljana Šukilović Mile Ignjatović Miodrag Mića Nedeljović |
![]() |
Mile Ignjatović, likovni kritičar:"Fenomen naivnog samoukog slikarstva privukao je poslednjih decenija pažnju savremene likovne nauke što je, zbog izvornih osobenosti ove umetnosti, doprinelo njenom stvarnom vrednovanju i konačnoj afirmaciji. Neposrednost ove umetnosti moguće je tumačiti kao izraz autentičnog unutrašnjeg sadržaja i emocionalne napetosti stvaraoca, u cijim delima estetski cilj nije nikad dominantan. Veoma zanimljivog stvaraoca, u novijem vremenu našeg naivnog slikarstva, nalazimo u slikama na staklu Milisava Miće Marinkovića. On stvara slike sa tematikom iz svakidašnjice i mašte, iz stvarnog života i narodnih legendi. To su projekcije doživljaja i snova iz detinjstva punih bajkovite i poetske lepote. To osećanje je preneto tako intenzivno i slikovito da prekoračenja okvira realnog samo doprinose snažnijoj ekspresivnosti forme i boje. Marinković nesumnjivo voli ljude i stvari kojima je okružen, što dokazuje prikazivanjem skromnih predmeta, iz sveta svakidašnjice kojima, sa osećanjem istinskog slikarskog senzibiliteta, daje ponekad groteksno-poetičnu izražajnu snagu. Čest motiv je zimska slika sela, duboko plavog neba iznad horizonta, sa zagasito crvenim i okernim akcentima skoro čiste boje, koje prekriva kuće zavejane svetloplavim svežim snegom. Utisak magijske tajanstvenosti u slikanju atmosfere i vidljive prirode obogaćen je kolorističkim efektima, datim u sopstvenoj interpretaciji, čiji intenzitet daje ovom slikarstvu značenje prave naivne umetnosti. Bujni oblici i sočno obojene površine prožimaju se u živom ritmu oblika i boja, a osećanje za prostor i meru u kompoziciji kao i jedinstvenost crteža zasnovani su na daru zapažanja. Skladno povezivanje prednjih i zadnjih planova, kako linijom tako i bojom, sa osećanjem za tonske vrednosti proističe iz urođene obdarenosti koja ovim slikama daje intenzitet i životnu snagu. Na nekim slikama sa plastičnom oštrinom i jasnoćom formi kojima oblikuje svoje predmete, u prvom planu istaknuti su plodovi zemlje, često predimenzioniranih oblika što samo doprinosi većoj ekspresivnosti pod svesnom kontrolom pripovedačke veštine autora. Upotreba alegorija i nadrealističkih motiva izraz je sopstvenog osećanja stvarnosti, koju je autor jezikom naivnog likovnog izražavanja transponovao u svet bajke i nadrealnog. On svoju bajkovitu sliku sveta sa sigurnošću nosi u sebi, uobličavajući je sa nadahnućem stvaralačke spontanosti urođenog slikarskog dara koje je izvan svih istorijskih i razvojnih stilskih kategorija. Nadrealističan pristup, izvestan brojgelovski štimung zapažen od likovne kritike, tretman razlivene svetlosti na slici, prikaz ljudskih i životinjskih figura koje često ne čine okosnicu teme već samo doprinose narativnosti i upotreba boja po osećanju, kao izraza unutrašnjeg doživljaja, a ne objektivne percepcije stvarnosti, osnovni su elementi koji su doprineli formiranju umetničkog i stvaralačkog individualiteta Milisava Marinkovića. Za razliku od hlebinske škole, za čije uzore ga vežu zvučna paleta i način upotrebe boje, težnjom za nadrealnim i atmosferom bajkovitosti on svojim slikama na staklu unosi u naše naivno slikarstvo, jednu drugačiju simboliku u jednom sasvim drugačijem prostoru i vremenu što tim slikama, u izvesnom smislu, daje izraz univerzalnosti. On je jedan od retkih naših naivnih slikara koji teži velikom formatu slike. Može se reći da Marinkovic svoje stvaralačke podsticaje crpi iz ljubavi prema čoveku, iz snažnih osećaja za živu narodnu tradiciju i legende i nadasve iz vere u istinsku moć umetnosti".
Na otvaranju izložbe u Novom Sadu:"Bajkoviti motivi, alegorija u likovnoj naraciji, raznovrsne i zanimljive teme, nadahnuta iskrenost, zrela kompozicija i sećanje na svoje detinjstvo provedeno u večito snežnim smetovima zavejanog Jadovnika - to je likovni opus talentovanog "naivca" Milisava Miće Marinkovića, koji se početkom novembra 1996. godine uspešno predstavio novosadskoj publici u galeriji Muzeja Vojvodine. Kritika je sa naglašenim tonom konstatovala da je ovaj slikar prijatno
iznenađenje za likovnu javnost i da je na "velika vrata" već
ušao u sam vrh naivnog slikarstva Srbije".
|
|
|